U pokušaju da preživi ekonomsku krizu i deprecijaciju američkog dolara, čileanska turistička industrija je pojačala nacionalne promocije putovanja usmjerene na domaće i strane turiste.
Čileanska turistička industrija bila je među najteže pogođenima krizom, sa smanjenjem stranih posjetilaca od 10 posto ove prošle godine. Istovremeno, broj lokalnog stanovništva koji se odlučuje za putovanje unutar Čilea porastao je za devet posto.
Od početka krize 2008. hoteli i avioprevoznici su sastavili posebne pakete koji promovišu čileanske destinacije, čije su prednosti počele da se vide. Sve do septembra rezervacije avio kompanije Lan Chile za putovanja unutar zemlje porasle su za 20 posto u odnosu na isti period 2008.
Međutim, stvari su možda na rubu promjene. Prema riječima Maritze Cartagene, menadžerice proizvoda u Cocha, čileanskoj turističkoj agenciji, nedavna deprecijacija američkog dolara navela je mnoge čileanske turiste da razmisle o putovanju na lokacije izvan Čilea. „Ovo neće uticati na prodaju naše kompanije, jer će oni koji su planirali da putuju unutar Čilea umesto toga odlučiti da putuju u inostranstvo“, rekao je Cartagena. Ali to očigledno neće pomoći prihodima od turizma u Čileu.
Dok su neke lokacije doživjele porast turizma, druge poput južnog grada Punta Arenasa (Regija XII) teško su pogođene ekonomskom krizom.
Punta Arenas je promoviran kao čileansko trajektno središte za krstarenje za one koji se kreću na Antarktiku, ali daleko zaostaje za svojim argentinskim kolegom, Ushuaiom. Dok je 237 hiljada turista na kruzerima posjetilo Ushuaiu prošle sezone, samo 87 hiljada posjetilo je Punta Arenas. Ove sezone broj je pao na 71 hiljadu posetilaca.
"Glavna prednost koju Ushuaia ima u odnosu na Punta Arenas je ta što je potrebno dva dana u odnosu na tri da se stigne do Antarktika", rekao je Alejandro Riquelme, regionalni potpredsjednik Konfederacije za proizvodnju i trgovinu. „Ali, postoji i više pogodnosti koje se nude u argentinskom gradu u kojem su operacije kruzera neoporezive. Također, [čileanske] regionalne i nacionalne vlade nisu mnogo ulagale u regiju Magallanes. U Ushuaia postoji pristanište za krstarenje, međunarodni aerodrom i marina, a sve to financira vlada i dodjeljuje se privatnim preduzećima.”
Stoga ne čudi da se više od 90 posto saobraćaja između kontinenta i Antarktika odvija od i do Ushuaie.