Transportni avion iz doba Drugog svetskog rata i nakon toga široko korišćeni dvomotorni putnički avion koji je napravio McDonnell Douglas, od milja nazvan Dakota i inače poznat kao DC 3, ubrzo se takođe pojavio na nebu iznad istočne Afrike.
East African Airways, lansiran 1946., ubrzo je letio na nekoliko njih, i tipovima DC3-47A i DC3-47B, ali svjesno se sjećam da sam vidio svog 'prvog' na aerodromu Wilson u bojama Caspair-a čija je kompanija ubrzo potom postala Sunbird prije, nakon spajanja s konkurentom, preimenovana u Air Kenya.
Stara Dakota se pokazala kao veoma fotografisana letelica i redovno je viđena na novim redovnim letovima od aerodroma Wilson do Masai Mare, a oni koji su leteli njome možda se sećaju kako je vožnja često bila kamenita, posebno tokom popodnevnih letova.
Ali kako je vrijeme prolazilo, predstavljeni su avioni sa štedljivijim gorivom optimalnije veličine, kao što je prva generacija De Havilland Twin Otters, praćeni još štedljivijim tipovima aviona, a Dakote su se sve rjeđe viđale kako se dižu u nebo, na kraju da se potpuno ukine.
Tek 10. februara 2011. godine Mombasa Air Safaris je poduzeo korake da vrati nostalgiju u kenijsku avijaciju kada su donijeli nešto što je izgledalo kao stara Dakota, ali je, poslovično rečeno, vuk u ovčjoj odjeći. 5Y-WOW, pošto je letjelica registrovana i potom krštena 'Furaha', riječ na Kiswahili za sreću, više nije bio avion koji je američko ratno zrakoplovstvo isporučilo 1944. kao 'jednostavan' DC3 47B-DK. Kada se konačno pridružio Južnoafričkom ratnom vazduhoplovstvu, nakon što je nekoliko godina služio za britansko kraljevsko vazduhoplovstvo, avion je dopunjen turboelisnim motorima i pretvoren u DC3-65TP sa mnogo snažnijim motorima. Takođe je instaliran najsavremeniji paket za avioniku u kokpitu, dajući pilotima informacije koje očekuju da vide u trenu danas umesto da moraju da skeniraju rotacione instrumente kao što je bio slučaj kada je ova stara ptica poletela na svoj prvi let i hiljade drugih do konverzije.
Za ovu veliku staru damu avijacije, 2014. obilježio je 70. rođendan aviona, izvanredan po svim standardima i čini je da se ističe pored jednako 'klasičnih' Junkersa s tri motora, od kojih neki još uvijek lete Evropom kako bi ljudima pružili mogućnost da iskuse kakvo je bilo letenje u tim ranim danima avijacije.
Ipak, postoji još jedna ptica koja se redovno viđa na istočnoafričkom nebu, koja će 2015. godine napuniti 50 godina i proslaviti pola veka letenja. Također iz McDonnell Douglas štale je DC9-14 koji je još uvijek u aktivnoj službi, vjerovatno jedan od najstarijih ako ne i najstariji svoje vrste, koji leti za East African Safari Air. Sa proizvođačkim serijskim brojem 45725 ovaj avion je sišao s proizvodne trake u decembru 1965. i ušao u komercijalnu upotrebu u Air Canada u februaru 1966. godine. Avion je tada mijenjao vlasnika i registracije više puta. Iz Air Canada-e, avion se potom preselio u Trans Texas, Texas International, Southern Airways, Finnair, British Midland i Midwest Express prije nego što je konačno našla put u Keniju u martu 2004., gdje je sada registrovana kao 5Y-XXA.
Stari avioni, iako gutaju gorivo, jer koriste stare, neefikasne motore onih dana kada se barel sirove nafte prodavao za nekoliko dolara, nisu sami po sebi 'stari' jer je tokom životnog vijeka doslovno svaka komponenta tog aviona bila prije ili kasnije zamijenjen tokom planiranog održavanja, posebno kada se podvrgavaju onome što se obično naziva 'teško održavanje', tzv. C ili D provjerama. Kao rezultat toga, da li takvi avioni zadržavaju svoj CoA, skraćeno od Certifikat plovidbenosti, i – sve dok se poštuju direktive o plovidbenosti FAA i drugih regulatora i smjernica proizvođača za održavanje, bezbedni su za letenje kao potpuno novi avion.
Ima nešto u avijaciji u istočnoj Africi, posebno u safari letenju, što vraća mnogo nostalgije kada se leti tim starim pticama, ali oni, naravno, progresivno ustupaju mjesto najmodernijim dvostrukim turboelisnim motorima i novom jednomotornom radnom konju koji leti u parkove, Cessna C208B Grand Caravan.
Zračni safari su najprikladniji i najštedljiviji način za istraživanje svih safari parkova istočne Afrike, redovnim letovima ili čarterom, a s obzirom na udaljenosti diljem regije, letenje je najbrži i najsigurniji način putovanja od obala Indijskog oceana do takvih mjesta poput Bujumbure, Kigalija pa čak i Kamembea i svih aerodroma između. Dolazak u Keniju Jambojet-a, podružnice nacionalne avio-kompanije Kenya Airways, ili Fastjet-a u Tanzaniji koji sada opslužuje nekoliko domaćih i četiri međunarodne destinacije, uključujući Johanesburg, Lusaku, Harare i Entebbe, učinio je letenje pristupačnijim i privukao potpuno novi segment putnika u avione, mnoge od njih po prvi put.
Postoji mnogo priča o avijaciji u istočnoj Africi, kako se ona razvijala i o odvažnim pilotima iz ranih godina i bez sumnje će biti ispričano u godinama koje dolaze.
Za sada neka bude dovoljno ispričati priču o ove dvije starice, Mombasa Air Safaris Super Dakota i jednako dobro očuvanom DC9-14 kako bi posjetioci našeg dijela svijeta, a posebno Kenije gdje je avijacija na vrhuncu. najnapredniji u cijelom regionu, mogu cijeniti to što posjećuju zemlju u kojoj i moderni avioni kao što su B787Dreamliner ili B777-300ER dijele isti zračni prostor sa nekim vrlo klasičnim tipovima aviona, koji su i dalje jaki bez obzira na njihovu starost .