Obračun otkrivanja Svitaka s Mrtvog mora

Obračun otkrivanja Svitaka s Mrtvog mora
Otkriće svitaka s Mrtvog mora

U Izraelu, arheolozi i pljačkaši se utrkuju – u javnosti – da steknu dio istorije sa mjesta iskopavanja Svitaka s Mrtvog mora.

  1. Zakopani ispod zemlje u pećini u Judejskoj pustinji nalaze se artefakti koje su upravo pronašli izraelski arheolozi i istraživači.
  2. Otkriće uključuje pergamentne fragmente biblijskih svitaka 12 manjih proroka.
  3. Prvi svici s Mrtvog mora otkriveni su 1947. godine kada su pljačkaši ušli u pećinu i slučajno ih pronašli, a od tada traje utrka između pljačkaša i arheologa.

Izraelska uprava za antikvitete (IAA) objavila je 6. marta prvo otkriće svitaka s Mrtvog mora u skoro 16 decenija, što je označilo veliku pobjedu arheologa i privuklo interes pljačkaša. Ovo najnovije otkriće odražava najnoviji obračun između dvije grupe.

Izrael je zemlja u kojoj se polovina zemlje smatra drevnim istorijskim lokalitetom, a usred bela dana, da tako kažemo, arheolozi i ilegalni kopači su uključeni u veoma javnu trku ko će se prvi dočepati artefakata.

Kroz najnoviju operaciju, Izraelski Arheolozi i istraživači uspjeli su doći do artefakata zakopanih u pećini u Judejskoj pustinji prije nego što su ih pljačkaši otkrili i odnijeli, kaže Joe Uziel, šef Skretnice Mrtvog mora jedinice u IAA, rekao je za Media Line. Osim toga, "pronašli su ih u njihovom izvornom kontekstu", rekao je.

Otkriće uključuje pergamentne fragmente biblijskih svitaka 12 manjih proroka, posebno knjige Zaharije i Nauma, napisane na starogrčkom. U pećini, nazvanoj “Pećina užasa” jer se do nje moglo doći samo spuštanjem niz strmu liticu, otkriveni su i kostur djeteta star 6,000 godina i velika, kompletna korpa stara 10,500 godina, vjerovatno najstarija u svijetu.

Judejska pustinja, rekao je Uziel, je leglo krađe relikvija jer klima čuva predmete na način koji bi drugdje bio nemoguć.

Svici s Mrtvog mora posebno ističu nadmetanje između arheologa i razbojnika.

Prvi svici s Mrtvog mora otkriveni su 1947. kada su pljačkaši ušli u pećinu i slučajno ih pronašli, rekao je Uziel, iako većina istorijskih izvještaja kaže da je početno otkriće napravio mladi pastir. “Onda, kasnije, tokom 40-ih i 50-ih godina, postojala je neka vrsta utrke između pljačkaša i arheologa da pokušaju prvi doći do pećina. Mnogo puta su pljačkaši stigli tamo prvi”, rekao je.

Ovaj problem se povećao tokom prošle godine, vjerovatno zbog toga što su mnogi ljudi bili nezaposleni, pa su počeli da traže antikvitete kako bi ih prodali.

Prof. Noam Mizrahi, viši predavač na biblijskom odsjeku na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, ne slaže se s ovom karakterizacijom ilegalnih iskopavača, posebno onih koji su pronašli svitke s Mrtvog mora.

„Nisam siguran da bi sebe definisali kao bandite, što već odražava tačku gledišta establišmenta“, rekao je on. „Prve svitke s Mrtvog mora su slučajno pronašli beduinski pastiri i kada su ljudi shvatili da je to pravo otkriće, pastiri i drugi ljudi otišli su u Judejsku pustinju da vide da li ima još ovakvih nalaza, koje su pronašli,“ rekao je.

Arheolozi kažu da je ključno prvo doći do artefakata kako bi ih pronašli što neometanije.

U slučaju najnovijeg otkrića, artefakti su pronađeni u pećini koju su arheolozi iskopali nakon neovlaštenog kopanja.

"Jednom kada se poremeti arheološki kontekst, tada se ogromne količine informacija zauvijek izgube", rekao je Mizrahi. “U arheološkom kontekstu, uvijek imamo naznake u priči o depoziciji, a priča o depoziciji nam govori mnogo o društvu i kulturi tog vremena.”

„Zbog toga postoji neka vrsta utrke jer arheolozi mnogo uče iz konteksta u kojem počivaju ovi svici i drugi predmeti“, dodao je.

Ipak, novo otkriće je bilo dovoljno neometano da arheolozima da ideju kada su svici ostavljeni u pećini.

„Recimo da uzmemo nalaze i uradimo posebnu analizu da ih datiramo, poput radiokarbonskog datiranja, koja bi datirala svitak, ali nam ne bi rekla kada je deponovan u pećini i to je važan dio priče“, Uziel rekao je.

„Nismo datirali pomoću radiokarbona, ali paleografski znamo prema vrsti pisama da datira nekih stotinu godina ranije od mjesta na kojem je pronađen“, rekao je Uziel. “Tamo su ga odnijeli pobunjenici koji su bježali od rimske vojske i skrivali se i u suštini čekali dan kada će se moći vratiti.”

„To nam mnogo govori o tome koliko je svitak bio važan za ove ljude, jer ako pogledate šta je ljudima potrebno ili pod stresom, oni ponesu sa sobom ono što je veoma važno“, rekao je.

Ilegalna iskopavanja su toliki problem u Izraelu da IAA ima cijelu jedinicu posvećenu zaustavljanju neovlaštenih iskopavanja.

Problem je prethodio uspostavljanju države Izrael i samo se pogoršava, kaže dr. Eitan Klein, zamjenik direktora odjela za prevenciju krađe antikviteta u IAA.

Klein je napomenuo da inspektori IAA, koji su po zakonu ovlašteni da djeluju kao policajci, svake godine pronađu oko 300 slučajeva pljačke u Izraelu.

“Ovaj problem se povećao tokom prošle godine, vjerovatno zato što je mnogo ljudi bilo nezaposleno, pa su počeli da traže antikvitete kako bi ih prodali”, rekao je on.

Izraelski zakon o antikvitetima ustanovljen je 1978. godine, izdanak zakona protiv prakse uspostavljene tokom britanskog mandata, koji utvrđuje da svaki artefakt pripada jevrejskoj državi. Zakon također zabranjuje korištenje detektora metala, iskopavanja na drevnim lokalitetima i izvoz bilo kakvih relikvija pronađenih na antičkim lokalitetima bez dozvole.

Antička nalazišta se uspostavljaju kada arheolog iz IAA uđe u područje i prvi put pronađe ostatke istorijskog objekta ili lokacije, nakon čega se koordinate prijavljuju nadležnim organima. Kada se potvrdi da je starina, objavljuju se koordinate lokaliteta.

„U Izraelu imamo više od 35,000 antičkih lokaliteta bez Zapadne obale i svake godine ih nalazimo sve više“, rekao je Klein. “Zapravo, pola zemlje, država Izrael, je drevno mjesto.”

Jednom kada se poremeti arheološki kontekst, ogromne količine informacija su zauvijek izgubljene.

Kazna za nezakonito iskopavanje je novčana kazna i/ili do pet godina zatvora, ali Klein kaže da sudovi obično izriču kaznu od jedne do dvije godine.

Zamjenik direktora kaže da se borba protiv pljačke odvija na različitim frontovima.

„Borimo se protiv toga u mnogim pravcima, mi to nazivamo 'izraelskom kombinovanom metodom za borbu protiv ilegalne trgovine antikvitetima i pljačke'“, rekao je Klein.

On kaže da je potrebno preduzeti radnje „protiv pljačkaša na terenu kako bi se uhvatili prilikom nelegalnog iskopavanja; protiv posrednika, osobe koja uzima artefakt od pljačkaša i donosi ga trgovcu antikvitetima; protiv dilera – većinu vremena nelegalno je trgovati ovakvim antikvitetima.”

„Još jedna borba je šverc antikviteta“, dodao je Klajn. „Morate imati ljude na granicama države, ali i na međunarodnom planu. Gledamo i aukcije i privatne kolekcije u inostranstvu da vidimo da li je nešto što je ukradeno u Izraelu nekako uspjelo napustiti zemlju.”

Zamjenik direktora obavlja posao svoje jedinice s mirom.

“Ako svake godine uhvatimo 60 grupa pljačkaša i svake godine se dočepamo stotina ilegalnih antikviteta, čini mi se da radimo dobar posao, ali još uvijek ima mnogo toga da se uradi”, rekao je.

Danas, prema Uzielu, arheolozi su uključeni u drugačiju trku sa ilegalnim bagerima nego što su bili kada su svici s Mrtvog mora prvi put pronađeni.

„To je drugačija vrsta takmičenja jer trenutno pokušavamo da u potpunosti sprečimo pljačku, ne pokušavamo da dođemo do nekog konkretnog nalaza, A ili B“, rekao je Uziel. Iako usput arheolozi otkrivaju nevjerovatne stvari poput nedavnog otkrića Svitaka s Mrtvog mora, "glavna ideja je stvoriti prisustvo u Judejskoj pustinji kako bi se spriječila buduća pljačka", rekao je.

ŠTA UZIMATI IZ OVOG ČLANKA:

  • Kroz najnoviju operaciju, izraelski arheolozi i istraživači uspjeli su doći do artefakata zakopanih u pećini u Judejskoj pustinji prije nego što su ih pljačkaši otkrili i odnijeli, Joe Uziel, šef jedinice za svitke s Mrtvog mora u IAA, rekao je za Media Line.
  • U pećini, nazvanoj “Pećina užasa” jer se do nje moglo doći samo spuštanjem niz strmu liticu, otkriveni su i kostur djeteta star 6,000 godina i velika, kompletna korpa stara 10,500 godina, vjerovatno najstarija u svijetu.
  • “U arheološkim kontekstima, uvijek imamo naznake u priči o depoziciji, a priča o depoziciji nam govori mnogo o društvu i kulturi tog vremena.

<

O autoru

Medijska linija

Podijeli na...